Tišina, aplauz, bučne reakcije, neverica da kao društvo možemo da se promenimo, ili možda, ipak, možemo, priče o ličnim suočavanjima sa nasiljem… obeležile su beogradsku premijeru predstave “Nasilje – za nasilje nema opravdanje” autora i reditelja Zijaha A. Sokolovića. Poznati glumac, koji već decenijama neguje filozofsko – duhoviti dijalog sa publikom ni ovog puta nas nije ostavio ravnodušnim. Članovi/ice Srbije u pokretu nisu propustili ovaj događaj.
Kada glumac koji priča bajke “Laku noć, deco” i zabavlja publiku poznatim televizijskim serijama “Nedeljni zabavnik”, “Notna svaštara”, “Otvori prozor”, “Memoari porodice Milić” i predstavama, poput čuvene “Cabares Cabarei” odluči da pokrene društveno angažovano pozorište, nastaje vrhunska edukativna predstava za decu. “Nasilje nema opravdanje” proglašeno je, krajem 2013. godine u Litvaniji, najboljim projektom u Evropskoj uniji u prevenciji kriminaliteta i nasilja u porodici.
Gospodine Sokoloviću, u Dečijem kulturnom centru u Beogradu pedeseti jubilarni put izvedena je predstava „Nasilje – za nasilje nema opravdanje” u produkciji vašeg The/Arto projekta. Koju reakciju publike ćete pamtiti još dugo?
Svaka predstava je u novom vremenu i među novim mladih ljudima, ali reakcije su skoro uvijek u okviru iznenađenja i oduševljenja kako pozorište može da uspostavi takav obilk dijaloga. U toku pedesetog izvođenja predstave bila je apsolutna tišina u prepunoj dvorani, sa vrlo burnim reakcijama na neka saznanja o oblicima nasilja. Poslije predstave, u jednosatnom razgovoru, pamtiću iskrenost dece u analizi svakodnevnog nasilja i očaj što ne znaju kako da mu se suprotstave.
Već godinama kao ambasador dobre volje Projekta za razvoj Ujedinjenih nacija, a pomoću pozorišta, edukujete decu o društvenim problemima sa kojima se suočavaju tokom odrastanja. Odakle interesovanje za ovakve projekte?
Istražujući granice pozorišne forme poslije dugogodišnjeg veselog rada u Austriji i Hrvatskoj shvatio sam da glumci i gluma imaju potpuno zaboravljenu funkciju koja može biti vrlo interesantna i pozitivna. Istraživanja su posljedica egzistencije, konkurencije i moje lične umjetničke znatiželje.
Sve edukativne predstave The/Arto projekta igraju se u ciklusu “Umetnost u školi – pozorište u razredu”. U jednom vašem intervjuu izjavili ste da za ambasadrosku titulu dobijate jedan dolar godišnje. Šta vas pokreće da, praktično, volontirate?
A slušajte, zrno po zrno pogača, dolar po dolar milijarder.
Predstava „Nasilje – za nasilje nema opravdanje” igra se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji. Postoji li razlika u reakcijama dece u ovim zemljama?
Da, postoje razlike, a one zavise od stepena organizacije društva kao države. Organizacije sistema koji kroz sve oblike pokušava da informiše decu o oblicima nasilja i funkcionalnosti države da nasilje ograniči.
Igra se predstava i u Beču i po Austriji i reakcije između austrijske dece i stranaca i fazi integracije i asimilacije su radikalno različite.
Može li društveno angažovano pozorište (umetnost) da donese promene bez političke volje?
Teško! Jer se politička volja gradi na kontroli materijalnog bogatstva, a današnji vladaoci nisu vaspitani niti obrazovani za političko zanimanje. Ako političari osete da im prostor umetnosti može pomoći, onda će je i finansirati. Ali to je…
Vi ste glumac, reditelj, profesor i dokazani aktivista u borbi za bolje društvo. Odlučili ste da poslednje dve godine na specifičan način čestitate svim ljudima Evrope Dan pozorišta – fotografijom na kojoj ste nagi i držite dasku sa natpisom “Daska koja život znači”. Kako ste došli na ideju da razvijete taj neobičan i filozofski duhovoti dijalog sa svetom?
O stanju pozorišta danas i o položaju glumca u svetu danas, može da govori samo glumac! I svi glumci moraju veselo i sa puno ljubavi u sopstvenoj režiji da odigraju ulogu Don Kihota!
Nasilje nema opravdanje
Šta je nasilje? Kako da ga prepoznamo? Koji su mitovi o nasilju? Kojih 120 oblika nasilja postoji? Kako da im se suprotstavimo… Samo su neka od pitanja na koje odgovore deci od 14 do 18 godina daje predstava “Nasilje – za nasilje nema opravdanje”, a koja se igra u razredima, tamo gde se deca osećaju najsigurnije. Autor i reditelj predstave je Zijah A. Sokolović, dramatrurškinja Selma Parisi, a glumački parovi koji igraju predstavu su Mladen Sovilj i Alisa Lacko, Milijana Makević i Marko Marković i Rifat Rifatović i Lemana Bećirović.
Tekst: Jovana Milosavljević