Mame imaju finansijske probleme u prvim mesecima bebinog života, dok čekaju plate koje su zaradile.
Porodiljama u Srbiji plate kasne i do pola godine. „P(B)ravo za mame” je kampanja koja ima za cilj da taj problem reši i to iniciranjem izmene Zakona o finansijskoj podršci porodici sa decom. Tako bi mame porodiljske naknade dobijale direktnom isplatom iz budžeta Republike Srbije na njihove račune, umesto sa računa poslodavca, a birokratija bi bila znatno manja. Ana Babović, izvršna direktorka Srbije u pokretu, objašnjava da oko ovog cilja postoji jedinstvo građana, ali i zašto je važna podrška kompanija i firmi kroz doniranje jedne minimalne bruto plate kampanji, u kojoj je trenutno volonterski angažovano više od 150 žena, a do ispunjenja cilja biće ih više od 250.
Šta vas je motivisalo da pokrenete kampanju „P(B)ravo za mame”?
Žene u Srbiji treba da ulože mnogo napora da bi napravile balans između privatnog i poslovnog aspekta. Primetila sam da žure da se nakon porodiljskog odsustva vrate na posao, prinuđene su da ostavljaju decu na čuvanje ranije, zato što ne dobijaju na vreme ono što im je zakonom zagarantovano. Ako znate da novac nećete dobiti narednih šest meseci, to značajno otežava položaj majki, posebno samohranih majki.
To je problem sa kojim se suočavaju i žene iz vašeg neposrednog okruženja.
Da. To sam prepoznala kada je moja frizerka došla da me šiša. Bila sam šokirana i nije mi bilo jasno zašto nije ostala kod kuće sa bebom. Ostavljala je bebu po nekoliko dana ili nedelja kod kuće da bi radila i pomogla prometu salona. Plata joj je kasnila a kada je pitala gazdaricu šta se dešava, ona joj je rekla: „Ne kasnim ja, to država kasni”… Mame dospevaju u začarani krug i treba da se bave pitanjima da li poslodavac kasni ili država i šta se tu dešava. Na kraju te žene se suočavaju i sa stereotipima da ne treba da dobijaju platu dok su odsutne, iako su tu platu zaradile.
„P(B)ravo za mame” sprovode tri udruženja građana: Srbija u pokretu, Centar za mame i Roditelj. Kako je došlo do te saradnje?
Mi smo želeli da pokrenemo kampanju koja se bavi ženama a Centar za mame i Roditelj okuplja ljude kojima mi želimo da se bavimo: mame, ljude sa decom. Ta saradnja je bila prirodna – oni imaju iskustvo u radu sa roditeljima, dok mi imamo mnogo više iskustva u organizovanju ljudi.
Koliko žena je aktivno uključeno u kampanju?
Trenutno oko 150 žena. Cilj nam je da uključimo 250 mama. Dvadeset žena obučenih za rad sa drugim ženama trenutno rade, organizuju mame na teritoriji cele Srbije.
Pomažu li vam deca u radu?
Na prvi trening koji je trajao dva dana, kada smo birali žene koje će učestvovati u kampanji, jedna mama je došla sa bebom. To pokazuje posvećenost i spremnost žena da naprave promenu, ali i koliko je problem veliki. Opet, ne mogu da kažem da nam deca dolaze redovno, ali nije redak slučaj da dođu i sačekaju mamu dok završi sastanak.
A muškarci? Ima li mesta za njih u ovoj kampanji?
Ne. (Smeh.) Oni nam daju podršku i ta podrška nam je potrebna zbog toga što ovo nije pitanje koje je vezano samo za žene i samo za mame. Cilj je da sa poslanicima razgovaraju samo mame i u tom smislu mi želimo da okupimo 250 žena sa decom, ali podrška muškaraca je uvek dobrodošla.
U kampanji ima mnogo žena koje nisu mame. Vi niste mama. Koja je vaša uloga?
Žene koje nisu mame a učestvuju u kampanji jedino neće moći da razgovaraju sa poslanikom. Mame veoma često nemaju vremena da se organizuju ili ne umeju da se organizuju, tako da je moja uloga ne-mame u stvari u tome da im pomognem da se organizuju i da im na taj način dam moć koja im je potrebna da naprave promenu. Uloga ne-mama je najveća u pružanju resursa vremena, koji mami u ranim bebi – fazama nedostaje.
Događaje na kojima ste upoznavale građane sa svojim ciljem organizovale ste širom Srbije. Kakve su bile reakcije ljudi?
Vrlo pozitivne. Veliki broj građana u početku nije znao o čemu se radi, nisu znali sa kojim problemom se porodilje suočavaju. Mi, u proseku, dnevno dobijamo pet – šest mejlova tipa: podržavam vaše ciljeve ili hoću da se priključim. Žene pokazuju zajedništvo oko ovog problema. Postoje mame koje su na vreme dobijale plate i čiji poslodavci su isplaćivali zarade čak i kada država kasni, ali razumeju kako se osećaju mame koje nemaju tu sreću i hoće da pomognu.
Putem društvenih mreža i drugih medija pitale ste političare da li će vas podržati. Kakve odgovore ste dobile?
Bilo je jako teško u predizbornoj kampanji reći „ne” mamama i porodiljama i da mame ne treba da dobijaju platu na vreme. Samo jedan političar je izbegao odgovor. Mislim da je bilo i iskrenih reakcija da žele da podrže ovu kampanju. Uskoro ćemo proveriti obećanja kroz razgovore 250 mama sa 250 poslanika.